Common sense is not common enough.

Dosjetljive opaske ne dokazuju ništa. Voltaire

21.12.2010.

Svjetska zdravstvena organizacija prešućuje postojanje kemikalije koja uništava naš mozak

Pratim sva ova svjetska dešavanja oko svih mogućih prijetnji po život, a ne misleći na ljudske prijetnje. Svakojake bolesti, biološko i kemijsko naoružanje, iz dana u dan se otkriva sve više i više opasnosti na ljudski organizam i naša jadna tijela. Uistinu, imamo razloga za strah.

              Tako sam švrljajući netom naletio na jednu iznimno interesantnu stranicu. Riječ je o DHMO.org. Tamo pronalazim sljedeće podatke:

DIHIDROGEN MONOKSID nema boje, mirisa ni okusa i ubija nebrojeno mnogo ljudi svakoga dana. Većina tih smrtnih slučajeva uzrokovana je slučajnim udisanjem DHMO-a, ali udisanje nije jedina opasnost koja od njega prijeti. Duža izlošenost toj supstanci u krutom stanju uzrokuje ozbiljno oštećenje tkiva. Dihidrogen monoksid danas se može pronaći u gotovo svakoj rijeci, jezeru i vodocrpilištu širom svijeta. Zagađenje je globalnog karaktera te su kontaminirajuće tvari pronađene čak i u antarktičkom ledu. DHMO je u Europi prouzrokovao štete u visini od skoro deset milijardi eura. Unatoč opasnostima kojima prijeti, dihidrogen monoksid se često upotrebljava:

-kao industrijsko otapalo i antifriz

-u nuklearnim elektranama

-u proizvodnji stiropora

-u gašenju požara

-u mnogim vrstama okrutnih pokusa na životinjama

-u distribuciji pesticida. Čak i nakon pranja proizvod ostaje kontaminiran tom kemikalijom

-kao aditiv u nekim vrstama gotove hrane i u drugim prehrambenim proizvodima

Mnogobrojne svjetske vlade znaju za opasnosto koja prijeti od te kemikalije i znaju da mnogobrojne tvrtke i industrijska postrojenja ispuštaju abnormalne mase te tvari u naše vodovode, ali i dalje korištenje dihidrogen monoksida nije ni blizu zabrane.

               

                Ovakvo nešto je uistinu zabrinjavajuće. Svjetska zdravstvena organizacija nigdje ne spominje ovu tvar, a pitanje je vremena kada će njeno korištenje dovesti do globalnih problema većeg karaktera.

               

                Međutim, obratimo malo veću pozornost na sam tekst. Vjerujem da prepada. Kako i ne bi kada su nas u medijima isprepadali svim mogućim epidemijama da svaku sljedeću čekamo mirno da nas pokosi. Iz dana u dan ih se sve više pojavljuje da ih ni CNN ne može sve pohvatati. Uistinu, trebamo se zabrinuti za našu budućnost.

 

                A, sada slijedi priznanje. Na internet stranicu DHMO.org nisam naišao slučajno već kroz jednu knjigu. Riječ je o eseju Tom Waya, profesora računalnih znanost na Sveučilištu Vilanova. On u svom tekstu spominje tu stranicu, a ja sam se odlučio malo poigrati kao i on.

 

                Obratimo pažnju na naziv dotične kemikalije.  „Di“ je naravno „dva, a „mono“ je „jedan“. To znači, dva atoma hidrogena i jedan atom kisika tako da dihidrogen monoksid znači H2O. Ilitiga, voda. E, sada, jeli se treba oko te strašne kemikalije zabrinuti?

                Profesor Way se poigrava sa ljudskom percepcijom u današnjem medijskom okruženju i radi to sa razlogom. Ako se dobro prikaže, i voda može predstavljati opasnost po naše živce. A, tekst nije lagao. Voda se uistinu koristi u svemu onome navedenom. Ništa nije slagano. Samo je na nesvakidašnji način prikazano. Ili, bolje rečeno, svakidašnji budući da mediji na taj način rade sve svoje vijesti.

                Ja osobno uvijek volim ljude pitati jednu stvar: je li to određenog zaključka doša sam ili je sluštao drugu osobu? Često mi imamo taj problem ovdje kod nas. Svako radije sluša bilo koga drugog i uzima njegovo/njeno mišljenje zdravo za gotovo, jer, bože dragi, da se sam dođe do određenog zaključka zahtijeva veliki trud, posebno moždani, tako da je i bolje pustiti da drugi misle za nas.

                A, iz ovog malog eksperimenta možemo vrlo lako vidjeti kako drugi misle za nas. Ako nam prikažu vodu kao kemikaliju koja ubija, mi lijeni nekorisnici mozga ćemo vrlo lako u to povjerovati. Vjerujem da svi koji ovo čitaju znaju na što aludiram, ali da vam još neššto otkrijem. Aludiram ja na daleko više. Ako i neznamo o nečemu, pa bože dragi, šta fali i o tome se informirati. Teško koristiti mozak? Jer, po ovome što vidimo, ako nam netko kaže „dihidrogen monoksid“ mi ćemo samo preletjeti okom preko toga uzimajući zdravo za gotovo i taj naziv, a nikad ne pomišljajući da se radi o običnoj mokroj vodi.

                Mozak je tu da ga koristimo. Ako nam je pak to posao fizičkog karaktera, pođimo na internet i nemojmo umišljati da se školujemo.

Common sense is not common enough.
<< 12/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
40036


My blog is worth $0.00.
How much is your blog worth?

Powered by Blogger.ba